Radio Študent, Ljubljana

NO RULES – Homesick Blues

Izdavač: Front Rock, 2010

Sa svojom trećom pločom bosanski rock’n’rolleri No Rules se pridružuju kultnim bendovima balkanske rock’n’roll scene. Potpuno se slažem sa izjavom kolege Igora Bašina, koji je u aprilu 2008 prvu turneju No Rules po Sloveniji popratio sa izjavom: » Ako Srbi imaju Partibrejkers, Hrvati Majke i Slovenci Res Nullius, onda u Bosni i Hercegovini imaju No Rules«.

Partibrejkers još uvijek nastupaju uživo i na svako toliko vremena snime solidan album. Majke na momente djeluju umoreno, iako potom opet eksplodiraju i iznenade cjelokupnu glazbenu javnost, Res Nullius su se povukli u privatnost, možda i zato, što ih slovenska javnost nikad nije dovoljno cjenila. Predvidljivo? Zar se to ne događa svim rockerskim grupama u Sloveniji? Problem slovenskog rocka ostaje neriješen. Imali smo nekoliko odličnih bendova, istina, da ne puno, ali ipak dovoljno, da su mogli pokrenuti razvoj slovenskog rocka u pravom smjeru. To na žalost nije uspijelo. Razloga za to ima puno, ali sada nije primjeren trenutak za diskusiju o tome. U ovom momentu je važno, da se poslednjih godina na slovenskim binama redovno pojavljuju No Rules, koji paze na uzgoj i glazbeno opismenjavanje zakompleksane slovenske popularno orientirane glazbene javnosti. Kad su 2008 godine nastupali po Sloveniji, bili su prihvaćeni kao vrlo perspektivan bend. Već je tada bilo jasno, da iza sebe imaju bogatu istoriju. Zajedno su od 1999 godine i za to vrijeme uspijeli su si izboriti ugledno mjesto među balkanskim rock grupama. Njihov prvi album »Pasje vrijeme« izašao je već 2003 godine i najavio bosanski rockovski vulkan. Drugi album »Probaj me« iz 2007 godine samo je potvrdio, da dolazi odličan bend, koji zna, kako se svira bazični rock’n’roll.

Njihov treći album prava je škola suvremenog rocka, koja se spretno baca na put istraživanja tradicionalnog rock’n’roll zvuka. Za »Homesick Blues« značajno je nenametljivo kombiniranje stilova – od rhythm & bluesa, preko bazičnog rock’n’rolla i posamičnih hard rockovskih uložaka do countryja i britanskog pub rocka. Taj slikoviti glasbeni put nadgrađuju sa tekstovima na bosanskom jeziku, kojim cjelovito zahvataju smisao rock’n’rolla kao način života. Izraz No Rulesa u sebi nosi punu vreću ekspresije, koji je temeljni uslov za pravi rockovski izražaj, pozitivnu energiju i želje. Crvena nit njihovog rada je sloboda, idealistični krik, sa kojim uhvate smisao svog rockovskog rada. Njihova glazba na novoj je ploči potpuno eksplodirala.
U usporedbi sa prvima pločama No Rules su nadgradili melodiku, ritmiku i aranžmane pjesama, koji su začinjeni sa odličnom produkcijom. Za nju je odgovoran gitarist Dražen Mulaosmanović, koji je kontrolirao proces snimanja i produkcije. Dečki su album snimali prošlog ljeta u Bullfrog Blues studiju u Tuzli i rezultat je stvarno odličan. Većinu pjesama je napisao frontmen Goran Čampara, osim dvije, koje je potpisao već pomenuti Dražen Mulaosmanović.
»Homesick Blues« nije nadgrađen samo u produkcijskom smislu, nego i u izvođačkom. Bubnjar Bojan Divković i basista Danijel Stuhli uspjeli su ostvariti super temelje za gitarske kombinacije Gorana Čampare i Dražena Mulaosmanovića, koje su spretno nadgrađene sa usnom harmonikom, lap slide gitarom i čak mandolinom.

Uticaji Johna Lee Hooker- a, Chucka Berry- a, Dr. Feelgood, Roryja Gallagher- a, Stonesa i uzornika sa Balkana, nadgrađeni su u prisnom boogie zvučnom ambijentu, koji izbacuje jedanaest pjesama. Hit ploče je vesela pub rock boogie pjesma »Preko neba«. Ova me je pjesma već u prvom slušanju podsjetila na neke pjesme Dr. Feelgood. Ne zaostaje ni bluesovska rokačina »Sirovi i bijesni«, koja na momente podsjeti na kultne Partibrejkers, ali sa uvjerljivim No Rules pečatom. Ta je popunjena i zbog grubog Čampijevog vokala, koji ni za trenutak ne podliježe hedonističnoj težini cjelokupne grupe. »Homesick blues« je čisti rock’n’roll užitak, primjeren za svaki trenutak, na svakom mjestu. Ali ne za svakoga.

Brane Škerjanc