NO RULES – Homesick blues 2010

Izdavač: Front Rock Maribor

Bosanski rockeri dosegli su fokus kreativnosti donoseći tradicionalan američki blues-western zvuk prilagodivši ga domaćem podneblju s nekoliko potencijalnih hitova.

Na trećem albumu tuzlanski rockeri No Rules su definitivno potvrdili svoj trade-mark stil koji se do sada najjasnije izražavao na furioznim koncertima. Ovaj puta nisu išli u neke eksperimente kao na prethodnom albumu «Probaj me» gdje su imali kratkih izleta u reggae i soul, već su čitav rad usmjerili ka bazičnom rhythm’n’bluesu s nekolicinom različitih, isključivo tradicionalno američkih rock predznaka. Naoko linearna crta povezana inačicama blues-rocka u diferenciranim tempovima ustvari je njihova ‘betonaža’ temeljnog stila kojem su stremili još od debija «Pasje vrijeme» potvrđujući pravilo da je vino bolje što je starije.

S ponovno novim izdavačem, ovaj puta mariborskim Front Rock, No Rules su gotovo prisutni na cijelom teritoriju ex-Yu sa svojim izdanjima. Podsjetimo, prvijenac «Pasje vrijeme» objavljen je za beogradski Active Time, proslavljeni «Probaj me « za sarajevski Hayat Production, a imali su izdanja i u Hrvatskoj (kompilacija «9.bombardiranje New Yorka», Slušaj najglasnije). Još im jedino manjka neko izdanje u Makedoniji i Crnoj Gori da bi regionalni krug izdavaštva bio i teritorijalno popunjen.

Za razliku od prethodnog albuma na kome su ugostili niz glazbenika (između ostalih Damir Avdića i band Defence), «Homesick blues» je čvrsto baziran na sviračkoj jezgri ovog kvarteta s tek samo jednom gošćom – Biljanom Pejić koja je otpjevala posljednju skladbu «San», klasičnu country baladu u ‘valcer stiskavac’ mid-tempu s aranžmanom za slide-gitaru i finom ritmičkom potkom vrlo rijetkog instrumenta u rocku – mandoline. Još jedna od vitalnijih razlika je i samo trajanje albuma koje je ovaj puta znatno kraće i iznosi 37 minuta, no u njih su uspjeli ravnomjerno i simetrično nafilati 11 vrsnih kompozicija striktno okrenutih ka radiofoničnom mainstreamu sa preglednim, brzim i mid-tempovima u prvom dijelu, do laganijih u drugom dijelu albuma. Prvi singl «Ne reci da me voliš» odmah cilja svojim melodičnim boogie/blues-rockom, interludijima usne harmonike i mačoidno gubitničkom lirikom na ciljani auditorij koji se kreće u rasponu od Partibrejkersa do Majki i nekadašnjih Kojota, a takvih pjesama koje sadrže hitoidni potencijal na albumu ima još nekoliko. Primjerice uvodna, vrlo optimistička «Uzmi moje srce» sa melodičnom legato bas linijom i klasičnim The Rolling Stones manirom, te dvije najbrže u tex-mex ritmu – galopirajuća «Sirovi i bijesni» o osnivanju rock banda i inspirativni maliganski blues brzanac «Preko neba» posvećen Rory Gallagheru, velikom, na žalost pokojnom uzoru banda.

Frontmen, gitarist i autor većine skladbi Čampi (Goran Čampara) svoje je vokalne hrapavo naglašene, ali i ograničene opservacije taktički smjestio u linearno posložene paralelne gitarističke melodije izbjegavši kompromis da glasom sazida novu melodiju, tako da u cjelini gledajući, čitav materijal prati šablonski sistem gradnje aranžmana. Može mu se zamjeriti na predvidljivim vokalnim sekvencama, no one su odavno postale jednim od zaštitnih znakova banda. Danas će se malo tko osvrnuti na ‘loše’ pjevanje Caneta i Bareta ili na sve one falš interpretacije Mick Jaggera, Iggy Popa, Jimi Hendrixa ili Johnny Rottena, odnosno Lydona koji su prepoznatljivi simboli r’n’r-a, tako da nema potrebe peglati vokal sa stotinama otpjevanih sati u studiju kako bi ispalo ‘savršenije’, već se osloniti na čisti rock svjetonazor koji se ne uči u školama nego se stiče iskustvom na ulici i prašnjavoj cesti. Upravo u takvom šlihu koji dočarava bluesersko opori vokalni senzibilitet imaginarnih prerija, beskrajnih putovanja po neuglednim cestama i lutanja po zadimljenim i prljavim saloonima, Čampi i ekipa uvode slušatelja u svoju inačicu bosanskog blues-rocka pretvarajući baščaršiju, ćevapdžinice i kafane u prašnjavu benzinsku crpku, honky-tonky bar i stari otrcani motel pored željezničke pruge po kojoj tek povremeno prodefilira teretni voz sa stokom, whiskeyom i najnužnijim provijantom. Idilična kohezija glazbene atmosfere i mahom gubitničkih tekstova, osobito u laganim komadima «Ne okreći leđa sreći», instrumentalu «El pussy», tromom hard-bluesu «Umrli su u čizmama» i brzim hard-rockom nabrijana «Pjevajući blues» upravo predočavaju tradicionalnu sliku Amerike od Arizone, Colorada i New Mexica do Texasa i Louisiane kao da su No Rules tamo rođeni, gonili stada stoke i radili na naftnim bušotinama. Njihova imaginacija i opčinjenost ruralnim westernom ipak nije samo senzibilna maštarija kratkog daha. Pjesme su vješto i jezgrovito adaptirali za podneblje u kojem žive na vrlo jednostavan i pristupačan način bez ikakvih sofisticiranih sadržaja, te kao takve dokazuju zrelost banda koji je dosegao potpuni fokus stvarateljskog opusa. A sama luzerska crta albuma najbolje je dočarana kroz naslovnu skladbu «Homesick blues», hard-rock riffovima i usnom harmonikom oivičen blues u kojem se osim vječitim gubitnicima, beskućnicima i damama osvrću i na lošu moralnu i društvenu klimu koja ne donosi ništa drugo nego individualni bijeg u privatnost.

Naslovi: 1.Uzmi moje srce, 2.Hladan dan, 3.Ne reci da me voliš, 4.Homesick blues, 5.Sirovi i bijesni, 6.Ne okreći leđa sreći, 7.Pjevajući blues, 8.Preko neba, 9.Umrli su u čizmama, 10.El pussy, 11.San

Zagreb terapija.net, Vladimir Horvat – Horvi

Ocijena (1-10): 8

Radio Študent, Ljubljana

“Isplatilo se čekati sedam godina. To vremensko razdoblje osjeti se na novom albumu prvaka bosanskog rock and roll -a. Prije sedam godina, oni su zapravo izdali svoj posljednji album Homesick Blues.”

Brane Škerjanc

read more

Urban Bug, Beograd

“Nakon preslušavanja ovog, novog materijala, dosta melodijski pitkog i radijski prihvatljivog rokenrola – što je sasvim prijatno iznenađenje, kao neočekivana dugotrajna kiša u letnje sparno vreme. CD NA CESTI BOLA na kružnim putanjama ove kompaktne disketne čuva i pušta vam da otkrijete 14 pesama. Veoma dobro izbalansiranih, rekao bih!”

Milan B. Popović

read more

Radio Študent, Ljubljana

“Splačalo se je čakati sedem let. Pravljično obdobje se navezuje na izid novega albuma prvakov bosanskega rock’n’rolla. Pred sedmimi leti so namreč izdali svoj zadnji album Homesick Blues. ”

Brane Škerjanc

read more

Urban Bug, Beograd

„No rules“ je četvoročlani sastav koji je pažnju regionalne javnosti skrenuo debitantskim CD albumom „Pasje vrijeme“. Odmah se čulo da nisu lažni bend, već iskreni rokenrol. Kasnije je objavljen i CD „Probaj me“, a potom i najefektniji, takođe studijski CD, „Homesick blues“.

Milan B. Popović

read more

Radio Študent, Ljubljana

“Sa svojom trećom pločom bosanski rock’n’rolleri No Rules se pridružuju kultnim bendovima balkanske rock’n’roll scene. Potpuno se slažem sa izjavom kolege Igora Bašina, koji je u aprilu 2008 prvu turneju No Rules po Sloveniji popratio sa izjavom: » Ako Srbi imaju Partibrejkers, Hrvati Majke i Slovenci Res Nullius, onda u Bosni i Hercegovini imaju No Rules«.”

Brane Škerjanc

read more

Mladina.si, Ljubljana

“Ljepo je slušati grupu, koja sa svakim novim albumom, u svim pogledima, sve više napreduje, još ljepše je čuti grupu, koja se usprkos međunarodno prepoznatljivom stilskom izrazu ne folira na engleskom, nego angažovane, reflektirane i osobno ispovjedne tekstove srčano otpjeva na maternjem jeziku.”

Max Modic

read more

Rockline.si, Ljubljana

“No Rules – Homesick Blues Front Rock 2010. Treći studijski album Tuzlanskih golih rock n’ rollera No Rules je album, gde je grupa fokusirala svoje aktivnosti na još veće flertovanje sa retorikom bluesa. »Homesick Blues« djeluje intimnije, više organski od oba prethodna studijska albuma.”

Aleš Podbrežnik

read more

Mladina.si, tednik

“Lepo je slišati zasedbo, ki z vsakim albumom v vseh pogledih vse bolj napreduje, še lepše je slišati zasedbo, ki se navkljub mednarodno prepoznavni žanrski podobi ne spakuje v angleškem jeziku, marveč angažirana, reflektirana, pa tudi jedrnata osebnoizpovedna besedila srčno odpoje v materinščini.”

Max Modic

read more

Delo, torek 15. april 2008.

“Ponovili so odlicno rock and roll predstavo prejšnjega vecera, ko so nastopili na prvem festivalskem dnevu z naslovom Garage Foreplay. Tokrat je bil zvok še jasnejši in prodornejši kot v Ljubljani.”

Brane Škerjanec

read more

Mladina, Ljubljana 18.04.08.

”Najbolj so se mi vtisnili v spomin No Rules, rhythm and blues band iz Tuzle, s prepričljivim zvokom in ritmom jih nikakor nisem mogel preslišati.”

Tadej Pomperger

read more

Terapija.net, Zagreb

“Nakon četiri pune godine ovaj rock & roll / rhythm & blues kvartet iz Tuzle došao je do svojeg prijelomnog, drugog albuma kojeg su snimali i studijski obrađivali gotovo dvije godine. ”

Vladimir Horvat Horvi

read more

Ispod zemlje, internet e-zine Beograd

“Zamislite sad tu sumanutu fuziju Tragača iz «kako je propao rock’n’roll» sa Đurom na vokalu, prvog albuma Brejkersa i nešto malo Dr. Feelgood harizme. Ovaj debi Tuzlanskih No Rules je tempirana bomba.”

Igor Čoko

read more