Radio Študent, Ljubljana

NO RULES – Na cesti bola

Izdavač: Take It Or Leave It Records, Beograd 2017

Tolpa bumov   25. 4. 2017 – 19:00

Isplatilo se čekati sedam godina. To vremensko razdoblje osjeti se na novom albumu prvaka bosanskog rock and roll -a. Prije sedam godina, oni su zapravo izdali svoj posljednji album Homesick Blues.

Potrebno je malo osvježiti pamćenje, jer mnogi ljudi i danas nisu svjesni važnosti bosanskog benda. Već prije sedam godina, upozorili smo da No Rules pripadaju, zajedno s Majkama, Partibrejkers i Res Nullius, temeljima balkanske rock and roll scene. To je možda još očitije i danas, kada Res Nullius ili Majke više nisu toliko aktivni. Stoga ostaju Partibrejkers i No Rules, i to u danasnjem vremenu koje je uglavnom nepovoljno za opstanak i razvoj rock’n’roll kulture.

Glavni lik i vođa benda Goran Čampara se u posljednjih nekoliko godina uveliko borio da bi bend održao u životu. Mogućnosti za koncerte nisu tako česte, ljudi više ne idu na rock’n’roll koncerte, barem ne onoliko koliko bi bilo potrebno za normalan rad scene, izdavači se ponašaju nonšalantno prema bendovima, a mediji, prema rock’n’roll-u su izgubiti kompas. U takvim situacijama stvoreni su temelji za četvrti studijski album bosanskog benda, koji djeluje od 1999. godine i svirao je u prošlosti pred masovnom publikom.

Bend je vozio klasični rock’n’roll put. Počeli su snažno: njihov debi iz 2003.g. po imenu Pasje vrijeme još uvijek predstavlja No Rules u svom najboljem svjetlu. Njihov drugi album Probaj me, iz 2007, Čampija i kolege usmjerava na osnove rock’n’rolla. Nakon toga je uslijedio bluesovsko inspirirani treći album Homesick Blues. U svojoj glazbenoj priči bilo je moguće osjetiti različite stilske utjecaje koji čine tajanstveni oblik rock and roll -a.

No Rules su u svojoj bogatoj povijesti vrlo vješto koristili elemente rhythm & bluesa, krajnjeg rock’n’rolla, punk rock-a, pa čak i hard rock-a i country glazbe i britanskog pub rock-a. To se vrlo jasno čuje na njihovom prethodnom albumu Homesick Blues, ali i danas su ostali vjerni kombinaciji tih stilskih elemenata. Ako su imali na prethodnom albumu prauzrok u Rhythm & Bluesu, ovaj put priča se malo promijenila budući da se No Rules ponovo vracaju istinskom rock’n’rollu. Na to nas podsjeća recital već uvodne, naslovne pjesme Na cesti bola.

Goran Čampara nas opet mazi sa tipičnom bosanskom poetikom, koja iskri, iskreno i sarkastično. Ne dotiče se samo pukih ljubavnih tema, ali nestašno dočarava gorko iskustvo svakodnevnog života. Okrutnost okruženja u kojem on stvara, mu ne može nista jer rock’n’roll priča u sebi, još uvijek nosi puno hedonizma i ironične neuklonljivosti. Dobar primjer za to je stonesovsko obojena pjesma Ovako i onako, koja se kritičko dotiče gorčine svakodnevnog životnog iskustva. Ovaj izraz lokalnih problema se svjesno mapira u prirodno funkcioniranje globalnih razmjera. Album je pun takvih preparata. Među njima istupa i ležerna, prilično cinična pjesma Nepotizam, koja sa svoju regijaško, ponavljajuču obliku kritički secira stanje uma u domaćem okruženju.

Ovog puta, No Rules u potpunosti ostaje vezani za smisao rock’n’rolla. Posle svih ovih godina, i dalje imaju veliku želju, pozitivnu energiju i izraznu silu koja vodi ka utopskoj realizaciji slobodne volje. U poređenju sa Homesick Bluesom, album je još melodičniji i razigraniji, i ovog puta možemo pohvaliti efekte produkcijskog rada. Kao i na prethodnom albumu, Dražen Mulaosmanović se brinuo o produkciji. Pa, možda je nivo gitara mogao biti nešto viši, ali je to stvar subjektivnog ukusa.

Ovog puta na albumu sviraju zajedno sa Goranom Čamparom, gitarista Sanin Imamović i bubnjar Bojan Divković, koji je već uspostavljen član benda, dok je gost na basu producent Dražen Mulaosmanović. Tu su i neki drugi gosti, ali frontman Goran Čampara preuzeo je ključnu ulogu u muzici i samim aranžmanima.

Prethodni album nas je podsetio u određenim trenucima boogie i britanskog pub rock-a. Ovoga puta elementi Stonesa se konstantno implantiraju u podsvesti, ali to su samo sastavni delovi različitih pravila bez razlike. Goran Čampara sa svojim grubim glasom našao se u prekomjernoj rock’n’roll priči o veličini ovog izvanrednog bosanskog benda. Album je dinamički razigran, ali u isto vreme i nekoliko tužan. U dubini vri nečuven bol, koji zrači iz naslova albuma . Slušalac se u trenutku uhvati u hedonističnom bolu, koji još ne odzvanja do kraja, a već se No Rules opraštaju sa izjedajući korozivnim bluesom litar dva.

Govorimo o izvrsnom rock’n’roll proizvodu koji se u poslednje vreme smanjuje u našem okruženju. Sigurno će nove pjesme sa ovog albuma odlično zaživjeti i na koncertima. Prva prilika biće već na zvaničnoj slovenačkoj promociji CD-a, koja će se održati 5. maja u Ljubljani Menza pri koritu.

Brane Škerjanc