Rockline.si, Ljubljana

NO RULES – Homesick Blues

Izdavač: Front Rock Maribor

No Rules – Homesick Blues Front Rock 2010. Treći studijski album Tuzlanskih golih rock n’ rollera No Rules je album, gde je grupa fokusirala svoje aktivnosti na još veće flertovanje sa retorikom bluesa. »Homesick Blues« djeluje intimnije, više organski od oba prethodna studijska albuma. Sve više se pokazuje i odlična instrumentalna podkovanost kvarteta, u kojem najviše zrači širok arsenal gitarskih vještina Dražena Mulaosmanovića. U prvom planu naravno ostaje jasno istaknuta forma No Rules muzičkog formata, koji se zasniva na penetrativnom rock n’ roll instinktu oličenim vokalom Gorana Čampare, sa specifičnom južnjačkom »desperado« konotacijom krivljenja gitarskih tonova. Ni ovaj put No Rules nisu zaobišli dodir zabavnog, mačističnog sarkazma. Ali ipak se osjeća, da je grupa zrelija i kao takva, predavanju novog materiala, pristupa intimnije nego ikad. Proizvodnja je živa, zagrljaj gitarskih rifova snosi onaj (sa prethodna dva albuma nasljeđeni) erogeno, hedonistički prizvuk koji se savršeno uklapa sa diziluzioniranim vokalom Gorana. Na novom albumu su otišli malo dalje i u svaku pjesmu su unijeli blues notu, koja briše onaj stari Rolling Stones prizvuk kojeg nose mnoge pjesme sa prethodna dva albuma. Mulaosmanović u tom na novo osnovanom muzičkom okruženju uspije, da izvuče još više mjesta za plazmu i kapitalizaciju svok širokog gitarskog arsenala. Pjesma Ne okreći leđa sreći je sa jedinstvenom, detaljnom implantacijom lap pedal gitare nesumljivo vrhunac albuma. Uprkos omekšavanju srca među umjetnicima, kao rezultat sazrijevanja tokom godina, »Homesick Blues« održava bratsku vezu sa grupama iz teritorija bivše Jugoslavije, ko što su slovenski Hic Et Nunc, Res Nullius, pa do srbskih Partibrejkers ili hrvatskih Majki. No Rules ostaju u svom propovedanju jedinstveni. Ova punk rock n’ rollerska veza je otjelotvorena u pjesmama Pjevajući Blues, Uzmi moje srce i Sirovi i bijesni. Poseban trenutak albuma je posveta Rory Gallagheru u pjesmi Preko neba, koja sumira idealnu mješavinu golog rock n’ roll instinkta i bluesa sa južnjačkom melodramatikom u kojem je idealno zahvaćena gitarska solaža. Čamparin vokal radi tako stvarno, da u njemu nije teško prepoznati obilna isparenja viskija. Briljantno! Tamna Rhytm N’ Blues pesma Umrli su u čizmama ima pravi efekat u pružanju autentične i direktne poruke. Valjajući beat na kojem vise spušteni i uživo zuječi rifovi južnjačke melodike, je idealan pejzaž, gde Goranov vokal dostiže optimalan opseg interpretacije No Rules poezije. Instrumentalna El Pussy potvrđuje, da je grupa ovaj put više pažnje posvetila motivsko-instrumentalnoj živopisnosti, gde je zvuk preplavljen sa upotrebom lap pedal gitarske solaže. Ova pjesma premaši pesmu San (uključena je čak pratnja mandolinama), koja se razlikuje na albumu. Čistunce koji traže rock, će ovaj Country stil zbuniti. To je znala i grupa sama, zato je pjesmu postavila na kraj albuma. Pjesma djeluje više kao bonus, i bez nje bi album funkcionirao normalno ili čak bolje. »Homesick Blues« znači održava tradicionalan zvučni žig grupe No Rules, takođe grupa sa albumom širi zvučno-izražajni prostor. Posjeduje malo više sofisticiranu, organsku produkciju, koja ostavlja stvarna intenzivna osečanja bliskosti. To je savršen spoj južnjačkog desperado mačizma sa sočnom dozom briljatnog muziciranja i album sa kojim su u umjetničkom značenju No Rules isporučili najrazličitiji album u karijeri i hrabro s njim ostvarili novi korak razvoja, zato će biti zanimljivo videti gde će ih u buduće odvesti njihov muzički put.

Aleš Podbrežnik